petak, 04.09.2009.
objavit
"Riddle, nećeš nas valjda ukleti kao svoj tatica?" čuo sam glas iza sebe.Okrenuo sam se sa smješkom. Volim svađe.To mi je u krvi.
"Moža i hoću.Ali, nećeš li me ti onda naganjati kuhačom kao i tvoja mamica?" odgovorio sam dečku koji me tada ljuto pogledao.Posegnuo je za štapićem.Što je tom tipu da se tako okomio na mene?
Uto je dotrčala neka cura smeđe kose, a za njom Neville.Cura je odvukla tog dečka u učionicu.Upitao sam Nevilla što se događa, a on mi je objasnio da mu je ta cura sestra.Blizanka.
"A tko je ovaj ratno nastrojen tip?" pitao sam Nevilla.
"Seamus.On te baš nevoli."rekao mi je.
"MIslim da sam to shvatio."
"Zato što on voli Noarh, a ti ćeš s nama provesti praznike."
"Aha! Sad mi je jasno.Dobro, ali reci Noarh da ga nauči kontrolirati živce"
"Jedva čekam da dođeš kod nas.Bezjački svjet je skroz drugačiji!" rekao mi je.
"Zadnji put kada sam bio tamo...imao sam 4 godine."
Tada je ljuti Seamus izašao iz učionice i protrčao. Do nas je došla Noarh.
"Bok.Ja sam Noarh." Kada sam i ja nju pozdravio, posjetila nas je da je sutra polazak točno u 3.
Cijela škola je bila u nekom božičnom duhu.Sutra je zadnji dan prvog polugodišta i Božić se bliži.Profesori pjevuckaju i svi su smireni jer testova nema na vidiku. Ja nisam smiren.Kamenčići u smeđoj vrećici stalno su me podsjećali da ne smijem u bezjački svjet. Stalno sam razmišljao o komadiću pergamenta na kojem je pisalo da sam napravio dvije pogreške. Stalno sam razmišljao o ljudima koji su u sv.Mungu radi zvjezdanog ruleta.
***
Petak. Citav dan sam bio mrzovoljan. U velikoj dvorani bila je svečanost za posljednji dan.Nitko osim par ljudi nije znalo kome odlazim(aurorima) niti radi čega niti da se možda neću vratiti.Oproštaj od nabližih prijatelja koji su to sve znali(Nicolas, Ashlee, Ozzie, Luna, Leni,DAnte, Anira,Amanda, Maggie, Irma...) trajao je svega sat vremena.Bilo je vrijeme da udemo u vlak Hogwartsa koji ce nas odvesti do bezjačkog svijeta.Bio sam na neki način i jako znatiželjan. Sjedio sam u kabini s Noarh i Nevillom. Upoznali smo se i pričali o svemu. Noarh je ustvari super i nije nespretna kao brat, ali su na neki način vrlo slični.Vožnja je bila duga a čitavo vrijeme sam pokušao zamisliti kakav je to svjet u kojem se magija ne smije koristiti. Kada smo napokon stigli priznajem da sam se uplašio.
Nigdje nije nitko letio. Nije bilo duhova. Nije bilo tajni. Nije bilo magije.
Držao sam se Noarh i Nevilla, a kada su autom stigli njihovi roditelji zamalo sam pukao od smjeha. Auto koji ne leti?
"Bok,JA sam Alice." rekla je smješna žena u još smješnijem kaputu s velikim šeširom.Pogledala me s malo gađenja,ali tek kada me je visoki čovjek Farnk Longbottom vidio pomislio sam da ce me odalamiti.NIje volio Riddla. NIje volio ni njegova potomka.
"Uh..pa dobar dan" rekao je i pružio mi nevoljko ruku. Vidio sam da je strog i da mu nimalo nije drago što sam ovdje.
ponedjeljak, 30.06.2008.
webmail
kor ime: marcoriddle
loz: riddle2
srijeda, 02.05.2007.
"Marco, ti nemaš pojma, zar ne?"
Kiša je stvarala stvarno depresivno raspoloženje. Bacio sam pogled na hladan vanjski svijet. I imao sam osjećaj da sam sam. Potpuno. Prvi put bez prijatelja.
I evo, idem, po prvi put Njemu. POčinjem i mrziti samoga sebe. Umio sam se hladnom vodom i pogledao svoju kuštravu kosu. O, prepast ih hoću. Zgrabio sam kaput i izašao pod kišu. Jedini smrtonoša za kojeg sam znao gdje živi bio je u blizini, zvao se Ruhs. Zaustavio sam se pred njegovim starim drvenim vratima pitajući se da li je taj tip uopće još živ. Pokucao sam.
"Tko je?" upitao me stari slabašan, ali dubok glas.
Šutio sam. Radim li ispravnu stvar?
KAda je otvorio vrata, njegove debele naočale pale su mu na vrh nosa. Podignuo je gustu obrvu.
"Tko si pak ti?" ponovno je upitao.
"Došao sam da saznam par sitnica i zaustavim rulet s kojim radite toliko sranja."
"A?" LIce mu je poprimalo sve ozbiljniji izraz. Zatim je prošaptao: "Marco? To si ti?"
"Ne ja sam Dumbledore. Da, ja sam Marco."
"Ja...znaš.. Znači istina je? Uđi, uđi..."
Zbunjeno sam prešao prag. Ruhs je polako zatvorio vrata. KUća mu je bila ugodna i topla, ali unatoč tome zračila je mračnom, crnom magijom bivšeg smrtonoše. Sjeo sam na stolac.
"Što je istina?" upitah nervozno.
"Pa sve... I bilo je vrijeme!"
Ništa mi nije bilo jasno, ali to se često događa u zadnje vrijeme.
"Gdje je središte smrtonoša? Došao sam se predati."
Šutio je. I ja sam. "U Sawdoskoj šumi, znaš to. A, predati, zašto? Kako misliš predati?
Iznenadila me lakoća s kojom mi je odao središte smrtonoša.
" A zar Voldemort moju predaju i nije htio? Pod ucijenom me dovesti ovamo, nije li to bio njegov plan?",
Opet šutnja. "Marco, ti nemaš pojma, zar ne?"
Nakratko sam se nasmijao jer je situacija bila smrtno ozbiljana.
"Ucijene nema. A Rulet, rulet ne možeš zaustaviti."
Gle, pa ja opet nemam pojma što se događa! ZAprepašteno sam zurio u starca.
"Molim? Kako?" skočio sam.
"O, Marco, Marco..." Mrzim kad tako izgovara mloje ime. Kako djetetu kojem priča priču. Samo što nije pričao priču, ali da bar je. Da je sve samo san, više nikada ne bi htio zaspati.
"Voldemorta nema, mrtav je! Već, hmm... 6 mjeseci...Ako me sjećanje ne vara!"
NIsam mogao vjerovati. "Tko ga je ubio?"
"Ne znam. Nitko još ne zna. A rulet... Rulet ustvari igraš ti."
Ukočio sam se. Nešto je kipilo u meni. Nešto je skakalo u mom mozgu, nešto me izluđivalo.
"Ja?!"
"Da! Oni kamenčići! Nisi shvatio? Gospodar Tame je oduvjek htio da ga zamjeniš kad ode i to je kao posljednu želju, izdao jednom smrtonoši. Oni kamenčići, njih dvanaest za svaki horopskopski znak. Crni, trinaesti, to su smrtonoše, nevezano uz znak, to si ti."
"Ali kako ja upravljam ruletom?!"
"Oh, pa jednostavno. Onaj kamenčić koji se nađe na svjetlu, znak tog kamenčića, oboli od posebne čarlojije. Odnosii se na učenike u Hogworsu, tako se Tom kao učenik zabavljao."
"Ali ja ih nikada nisam stavio na svjetlo!"
"Sigurno?"
"OSim kada su...Kada su mi pali iz vrećice...onaj crveni i pla..."
"Vidiš!"
Ostao sam zapanjen. Ja u stvari čitavo vrijeme igram rulet? Mislio sam da me smrtonoše neće ubiti zbog horkruksa, a Voldemort je mrtav.
"Milsim da te smrtonoše neče ni taknuti", započeo je kao da mi je pročitao misli. "...Zbog toga što si ti sad njihov Gospodar. Samo nisu znali kako da te dovedu u središte, koliko sam čuo. Već dugo nisam u službi, znaš..."
"I vilenjaci su znali da je Tom... mrtav?"
"Da."
"Ali ja ne želim biti nasljednik!"
Ne želim! Pogotovo ne ako je u meni horkruks, dio Tomove duše.
Položio mi je ruku na rame i prošaptao:
"Ali ti to već jesi."
p.s. sorryte ljudi kaj me nije bilo dugo. I nece me bit tak skoro, pa necu moc komentirat. Za kojih tjedan dana post, mozda prije. hohoho. Veliki pozdrav.... 
četvrtak, 28.12.2006.
Pisma iz Hogwartsa
Ta tjeskoba, da jedan dio mene možda ne pripada meni, kao da je zapalila vatru ljutnje u meni. No negdje, duboko, znao sam da to i nemože biti istina, zar ne? Iako smo isti, ja nisam kao on.
"Ne znam što da učinim. No Red će znati, kako ukloniti horkruks bez da te povrijedimo. Ostat ćeš isti..naravno, ako je istina.." mrmljao je Harry ali ga nisam slušao. Moj tupi pogled preletjeo je prostorijom: zašto bi Tom odjednom tako htjeo da ga nasljedim? Zvjezdani rulet? Time me ucijenjuje. AKo dođem do smrtonoša, prestat će. Ali tada me moža ubiju, kako bi horkruks mogao bez smetnji nastaviti Tomov posao. Ili, žele da dođem, kako bi taj dio duše potpuno obvio moj dio duše i vladao nadamnom? Kakve planove ima ovaj put?
"Harry...otkada to naslučuješ?"
"Dumbledore mi je pokazao i rekao većinu stvari, a Crvorep je potvrdio da je mogu'e da je Voldemort horkruks spremio u nekoga njemu bliskog..."
"Bliskog? O, divna gesta od njega!" rekoh.
Harry me zamolio da mu pomognem pronaći ostale horkrukse da ih uništi- samo trebam razmisliti gdje bih ih ja sakrio i evo mjesta gdje bi i Tom. No, dok god postoji mogućnost da je sakrio jedan dio duše u meni ne mogu sad pomagati Potteru u njegovoj časnoj zadaći.
Poslao sam pismo Noarh ali zbog sigurnosti koristili smo tajna imena.
Više nisam u bezjačkom svijetu-znam da time mnogo riskiram, a i ovim pismom. Rekla si u prošlom pismu da je Nevill uzeo vrećicu sa kamenčićima Franku,znaš li možda i njihovo značenje? Zašto su aurori onako poludjeli zbog toga? Je li zvjezdani rulet prestao?
I, mislim da je to sada najpametnije, predat ću se smrtonošama.
Iste večeri dobio sam odgovor. Primio sam Gfiwu i praktički joj otrgnuo pismo iz ruku. Ljuto je odletjela natrag u staru krletku.
Ja sam, Dante. Noarh ti ne može odgovoriti, u sv.Mungu je.. da, rulet se nastavio, ali je znatno manje žrtava. Noarh je pogođena, kao i još 11 učenika.Zato je i u sv.Mungu. Ali imam osjećaj da će se brzo izvući, ako si čitao Dnevni Prorok znaš da su našli lijek. Noarh mi je još otprije sve ispričala, tako da znam o čemu se radi. Ti se namjeravaš predati smrtonosama?? Jesi pri sebi? Sigurno misliš pristati na ucijenu, ali ako odeš na njihovu stranu...Znaš, moždsa se radi o klopci. Zašto misliš da im možeš vjerovati?
p.s. Kamenčići su kod Nevilla, ali ni on nema pojma čemu služe.
Dante
Nisam mogao vjerovati. Noarh!Pitam se da li je dobro, kako ce to zavrsiti.. Lijek barem imaju. Što ako zatvore škou? Uzeo sam crveno pero s poda i napisao:
Sigurno je ludnica u školi. Žao mi je zbog Noarh.
Smrtonoše me vjerovatno neće ubiti jer je u meni možda mali dio Voldemortove duše koja ga drži na životu. Ja sam mu jedina šansa za besmrtnost.Naravno da je sve riskantno. Ako u tom...okruženju pobijedi njegova duša...Ali to se neće dogoditi.Ne znam zašto žele da im se predam, ne znam da li će onda uistinu zaustaviti rulet, ali moram probati, zar ne?
petak, 03.11.2006.
Djelić te duše?
Ovaj post će biti malo drugačiji. Znate li što su horkruksi? Ako ne, pročitajte 6. knjigu hp i princ mješane krvi, a ako ne možete, ne želite ili bilo šta napisat cu za one koji neznaju u box.
Ni sam ne znam, kada mi kroz misli prođu prijašnji događaji pomalo me obuzme neodređen osjećaj između sreće, tuge i pomalo nelagode. Pobjegao sam aurorima čarolijom zbunjivanja, ali jedva, te se poslje sastao s Noarh koja je sada, 3 tjedna nakon, u Hogwartsu. Morala je, a i novo polugodište je počelo. Ona je zbilja dobra prijateljica, makar su ju ispitivali nije me odala.
Ja sam, kao i moj otac, vezan za Hogwarts, jedino mjesto u kojem zbilja volim biti. Teško mi je palo da ga ove godine neću posjetiti.
Prelistao sam par starih, prašnjavig stranica- podataka o Tomu Riddleu, kada je bio star kao i ja sada. Volio je sakupljati trofeje, vjerovati da je poseban. Tada me prošla jeza. Mi smo preslični, previše, a ja ne želim biti ovo što je on postao i učinio.
Imam li šanse? Jesam li samo, prokleta kopija? Još jedan način da Gospodar Tame bude besmrtan?!
To me začudo, razveselilo. Besmrtnost..
No moje neobjašnjivo uzbuđenje razbrkale su misli; ja sam samo klinac s istim prioritetima, osobinama kao Tom, nitko i ništa uistinu.
Nalazim se u staroj kući Potterovih. Zadnjem mjestu gdje sam mislio da mogu završiti. Prašina je lebdjela svugdje, ali se osjetilo prisustvo magije, zle, ali meni tako poznate magije.
Prošao sam rukom kroz kosu i promatrao led koji se ljepio na vanjsku stranu prozora.
"Ne pokušavaj mi ući u um. Što, žao ti je što si na ovom mjestu?" rekao je dječak crne kose, s kojim se nikada nisam slagao, Harry. Hodao je po mračnoj prostoriji amo-tamo. Munja na njegovom čelu stalno me podsjećala na to da smo Tom i ja isti, te bih, odjednom, osjetio u isto vrijeme sram, ali i zadovoljstvo. To me nerviralo pa sam spustio pogled.
Harry mi je još prekjučerposlao kratko pismo u kojem me zamolio da dođem da mi nešto važno kaže, a i da mu pomognem. Ionako nemam što za raditi osim bježati i skrivati se, a i znatiželja je pobijedila, pa sam došao.
"Što, uživaš li ili ne podnosiš ovo mjesto, Marco? Tu je tvoj otac ubio moje roditelje! Kako je meni?"
"Dobro, Harry, što želiš?" rekao sam promatrajući sjene na starim, drvenim zidovima.
"Ti si Marco...ustvari Tom."
"Ha? Jesi li ti zdrav?" upitao sam ga oštrim šaptom.
"U tome i jest bit tvog problema, ti ne shvaćaš. Ti jesi sin Voldemorta ali ste jako slični..gotovo isti, zar ne?" Kao da je znao o čemu sam maločas razmišljao.
"Ne. Zvučiš kao neki ludi profesor, što je tebi? Oduvjek si bio čudan, ali ovo.." rekao sam iako sam se osjećao kao da imam tri knedle u grlu.
"Ne samo genima, Marco, tebi je jako mnogo osobina preneseno drugim putem.." nastavio je. Kakvim drugim putem?
"Ti se ne možeš odlučiti na čijoj si strani, zar ne? Malo si drugačiji, malo isti Tomu? Znaš li zašto se ne možeš pomiriti ni sam sa sobom?"
Nastala je tišina. Gledali smo se točno u oči.
"Ne, a što ti, Potteru imaš kakvo unutarnje oko? I kako znaš da ne znam...želim li se pridružiti smrtonošama...ili.." rekao sam.
"Jer znam..to jest nagađam.mislim da u stvari u tebi žive dvije duše. To jest, jedna, tvoja, i komadić jedne druge duše. Tomove duše."
Obojica smo stajali, kao sleđeni.
"Gledao sam ga mirno, ne dišući. Slabašno svjetlo osvjetljavalo mu je lice. Probao sam povezati sve što mi je rekao, trenutak kao da je trajao satima.
"U meni je jedan Tomov horkruks?" šaptao sam polagano.
"..mali sitni, dio njegove duše...Možda"
petak, 20.10.2006.
Jurnjava po gradu
Ne znam što da mislim o svom prezimenu; ne znam da li želim pristati na Voldemortovu ucijenu. Tko zna što je on sve spreman učiniti...da budem Nasljednik. Zašto to želi? Ne znam...Noarh je naposljetku pobjegla samnom. Dok mi je objašnjavala što su semafori uočio sam čovjeka s crnim balonerom i izrazito zelenim očima, istu osobu koju sam vidio na dan dolaska u bezjački svijet.
Smrtonoša ili auror? Sada me love obje strane, pa kako sam se mogao tako duboko zapetljeti?
Kada smo potrčali i on je potrčao i nije nas gubio iz vida. Skrenuli smo u neku ulicu, a iz nje u neki ogromni, šareni bezjači shoping centar. Sakrili smo mu se iza gomile ljudi, ali znam da ćemo se s njim prije ili kasnije opet sresti... Izašli smo na stražnji izlaz pa na cestu. Prešli smo kroz crveno i prema nama je hodao neki dosad najsmješnije obučen bezjak.
"O-o..." prošaptala je Noarh.
"Što, poznaješ ga?" upitao sam.
"Marco, to je prometni policajac! To ti ja nešto kao auror za promet. Prešli smo na crveno"
"Pa šta ne voli tu boju?"
Da izbjegnemo daljne dosadne lekcije i ako ne i kaznu, počeli smo trčati i bježati i od njega. Krasno, sad nas osim aurora, i smrtonoša naganja i bezjački policajac. Stali smo kod nekog kafića da popijemo čašu vode i malo se odmorimo.
"Hm..Marco, gle! Nije li ona.." rekla je Noarh i prstom mi pokazala na ženu prekoputa koja je piljila u nas kroz svoje ogromne crne naočale koje su joj zakrivale pola lica.
"Što s njom?" pitao sam u trenutku kada me Noarh željela povući da krenemo, žena je već izvukla štapić.
"Longbottomova? Noarh? Što ti radiš...s njim?" upitala je zureći u Noarh, a dok je štapić uperen držala u mene.
"Ja..Marco nije ništa kriv." rekla je. Par znatieljnih bezjaka pogledalo je prema nama, ali nitko nije previše obraćao pažnju jer je u kafiću bila velika gužva.
"Ne bih to nikada očekivala od tebe, Noarh. Vidim da nisi na roditelje." Rekla je ta žena pa tek onda pogledala mene " Ustaj, ti smeće jedno".
Moramo pobjeći. Bacio sam jopj čašu vode u naočale, a dok se snašla Noarh i ja smo već trčali iz kafića."Tko je ona?"
"Auror. Obiteljska prijateljica...Što će sada, kada kaže mojim roditeljima da biježim s tobom, što će oni pomisliti? Što uopće misle? Zašto te uopće aurori naganjaju? Znam da smrtonoše traže tebe...ali aurori?" govorila je trčeći.
"Zbog kamenčića, ali na znam zašto, dao mi ih je jedan čovjek i ništa više neznam. A..ako ti je problem bježati samnom, slobodno...mislim, ako ne želiš odi."
"Ne, želim pomoći, naravno...S tobom sam. Samo znaš ja ću se trebati vratiti u Hogwarts nakon praznika"
"Znam.." rekao sam. Ulične svjetiljke su se upalile, a mrak se spuštao. Ušli smo u neku kuću iz koje je odzvanjala glasna glazba. Tulum tinejđera naše dobi. Odlično mjesto za skrivanje. Pustili su nas, pričali smo, popili neš i pojeli dosta. Odjednom je Noarh stala kao ukopana.
"Seamus?"
Upitala je plavokosog dečka do sebe. To joj je dečko. Bolje da se izgubim, taj Seamuus me nikada nije volio, prije par godina smo se i potukli. Stajao sam iza, ispijao neko piće, razmišljao o aurorima kad je odjednom Noarh izbezumljeno izašla van. Izgleda da su se posvađali..Bilo mi je žao, Noarh mi je prijateljica...No Seamus mi se nije sviđao. Krenuo sam za njom ali su me spriječila šestorica krupnih muškaraca. Pogledao sam im lica. Aurori na čelu s Frankom.
Pogledi su im bili hladni i bezmilosrdni. Sad me tek čeka užas, gdje će me zaboga odvesti..? Što će učiniti samnom? No barem me nisu ulovili s Noarh. Ona je vani, izašla je. Trenutak prije.
--Ljudi znam da je ovaj post bezveze, pišem ga na brzinu...i oprostite što nisam dugo pisao, knap sam s vremenom. Sljedeći post sljedi ubrzo...
utorak, 26.09.2006.
Bjeg
Ja nisam znao što znače ti kamenčići, ali bilo je očito da je Frank znao. Pogledao me ljuto. Kada se Alice, majka Nevilla i Noarh okrenula da pogleda o čemu je riječ, čuo se tresak. Prala je suđe i šalica joj je pala kada je vidjela. Neville i Noarh su se samo zbunjeno stresli nakon treska te je na nekoliko trenutaka vladala potpuna tišina.
"Ja ne znam..." pokušao sam reći, objasniti da zbilja ne znam što je to, ali me prekinuo povik:" U sobu Riddle!" zaređao je. Zadnju riječ je naglasio.
"Ja ne znam što je to! I vi mi niste otac..." rekoa sam i ustao se sa stolice. Nakon što je izvukao štapić i povikao par psovki, otišao sam u sobu. Sa stepenica čuo sam da su i Nevillu i Noarh zapovjedili da odu u sobe. NJima tek ništa nije bilo jasno.
Noarh je nakon petnaest minuta pokucala na moju sobu, to jest, gostinjsku sobu.
"Hoće li mi netko reći što se događa?" šapnula je. Kat ispod još se čula vika i raspravljanje Longbottonovih. "Ja ne znam" rekao sam gađajući zid jastukom. Sve će krivo shvatiti. Pogotovo Alice i Frank. Oni su aurori, a tu vrećicu mi je najvjerovatnije doa jedan od smrtonoša.
"Znaš." rekla je "I baš zimovanje nije najbolje počelo, a?"
"Ne..sve je ok. Samo.. Znam! Moram do tvojih roditelja, odmah!" uzviknuo sam.
"Ti si zbilja čudan. Ne vidiš li da se ljute? Nikad nisu bili tako.. ma ne možeš sad dolje!" rekla je i zastala, "Barem ne dok mi ne kažeš što se događa"
"Ne, Noarh ne mogu, pa ni sam ne znam" rekao sam. Izraz na njezinom licu pokazao je da je dosta tvrdoglava. No, zbilja joj tada nisam mogao reći. Pojurio sam niz stepenice, a ona zamnom.
Zatekao sam Franka kako užurbano šalje pismo putem sove.
Sišao sam dolje i htjeo vidjeti Franka zbog jednog. Da mu pročitam misli. Da napokon saznam, a tada cu reći Noarh. Iako je bio jako bjesan što sam uopće sišao iz sobe, rekao sam mu da zbilja ne znam ništa.
"Što su ti kamenčići?" upitao sam na posljetku. Pocrvenio je od bijesa. Sigurno je mislo da se rugam. Probao sam. Probao sam mu u tom trenutku ući u um, ali jedno sam zaboravio. Oni su aurori. Normalno da je stavio blokadu, a kada je shvatio što poušavam učiniti razljuto se više nego prije. Nisam nikada vidio tako bjesnog čovjeka. Čak ni jedan čovjek u našoj ulici u kojoj sam kao mali živio i kojem sam krao kobasice, nije bilo ovoliko ljut. No pustimo sad to..Mislio sam da će eksplodirati. Moj pokušaj da mu pročitam misli bio je katastrofalan. Ispalo je čak i neku čaroliju na mene. Probudio sam se u krevetu u gostinjskoj sobi. Neville je stajao kraj stola.
"Poslali su pismo." rekao je tiho i preplašeno.
"Kakvo pismo?" upitao sam se i onda primjetio Noarh na drugom kraju sobe. Bila je ljuta, a i ima pravo.
"Pismo..vidio sam...upućeno članovima Reda i nekim aurorima. Nešto vrlo važno i hitno! Što si učinio, Marco?"
"Ja nisam upleten. Dobro upleten jesam ali nisam kriv..ja ni pojma nemam..." rekoa sam. Noarh je čitavo vrijema šutila, ali tada je prošaptala."Doći će po tebe."
Zinuo sam. E samo mi još to fali. "Ja..ja moram otići!" rekao sam i pogledao prema krovnom prozoru. "Neville? Čuj, ako dođeš u priliku..uzmitu vrećicu i kamenčiće. Mislim da su mi s razlogom dani iako prestajem misliti da je to neki lijepi i dobar razlog...No svejedno..a ti Noarh..." započeo sam penjući se po ormaru pa prema krovnom prozoru.
"ja idem s tobom" rekla je
četvrtak, 07.09.2006.
U svjetu koji je za mene potpuna novost
Nakon velike oproštajne večere, zadnji dan polugodišta, bilo je vrijeme za odlazak. SAmo nekolicina mojih najbližih prijatelja znala je zašto idem, kuda idem i da se možda neću vratiti. No, ja sam znao da cu se vratiti i to me nije toliko brinulo. Rastanak je trajao gotovo dva sata, a Nevill je bio sav sretan što ću kod njega provesti praznike. Rekao mi je da ima sestru. Zinuo sam od čuda. Sestru blizanku.Noarh Longbottom. Ove je godine došla u Hogwarts, a ni sama prije nije znala tko su joj pravi roditelji ni da ima brata. Upoznao sam je za večerom. Nije toliko nespretna poput Nevilla ali na neki način su vrlo slični. Podsjetila me da je danas polazak u pola šest te da vlak kreće ravno u bezjački svjet. Nadao sam se da aurori, pa ni Noarh i Neville ne znaju ništa o ruletu, pergamentu i tome da me Voldemort ucijenjuje. No, Noarh kao da je znala. U njezinom sam pogledu vidio da zna više nego što sam mislio. No, vrijeme je da se ukrcam u vlak. Para vlaka stvarala je maglu, a snjeg je bio dubok i hladan. Božićni duh Hogwartsa i vlaka i sva radosna lica djece stvarali su veselu atmosferu. Ali...djeca u sv.Mungu? Hoće li ona provesti Božić s obiteljima? Samo zbog ruleta.
"Veseliš li se bezjačkom svjetu?" upitala me Noarh.
"Ne baš. Bio sam samo jednom i to s četiri godine. Iskreno, malo ga se i plašim..." rekao sam uz smješak.
Vlak je krenuo. Nevill je smazao još jednu čokoladnu žabu.
"Vidjet ćeš, kako je tamo sve drugačije! " rekao je žvačući čokoladu. Noarh je gledala kroz prozor, a ja sam zamišljao kakav je to svjet u kojem se magija ne smije koristiti.
Nakon duge vožnje vlak je stigao u peron devet i tri četvrt.Mene obuzeo lagan osjećaj nelagode. Dvoje ljudi su mahali u našem smjeru. Izašli su iz auta i zagrlili Noarh i Nevilla. Sitna, niska žena u smješnom kaputu i s velikim šeširem pružila mi je ruku."Alice Longbottom.Ti si Marco?" rekla je. Iako se smješila osjetio sam da joj baš i nije ugodno. A tek visoki krpan i snažan čovjek, Frank Longbottom pogledao me kao da se jedva ustručava da me ne udari. Ipak sam potomak Voldemorta. Kroz zube je zarežao:"Drago mi je" ali mu nije bilo drago Izgledao je strogo. Sjeli smo šutke u auto.
"Molim? Auto koji ne leti? Hahahaha..." nasmijao sam se. Nisam mogao vjerovati. To još nisam vidio. Nigdje na ulicama nije bilo ljudi koji lete, nije bilo duhova, jednostavno, nije bilo magije. Putem do njihove kuće vladala je ona skroz neugodna tišina, a ja sam začuđeno piljio kroz prozor.
Kada smo izašli počeo sam se smijati ljudima koji su sadili vrtove, ručno pospremali, smijao sam se čak i autobusima..Dok sam tako stajao na cesti i smijao se dolazećem busu, mislio sam da će skrenuti. Ali nije."MArco makni se sa ceste! Pazi!!" viknuo mi je Nevill.U zadnji čas me Alice gurnula sa ceste."Što, pa zašto nije skrenuo?" rekao sam začuđeno.
"Mali bezobrazni nitkov" promumljao je Frank. Nevil mi je pokazao kuću Bila je velika i prostrana. Dok smo sjedilo za stolom i raspravljali o svemu, kućnim pravilima i slično odjednom je došao Frank leden kao santa. U ruci je držao malu smeđu vrećicu sa šarenim kamenčićima. Stajao je na pragu i piljio u mene. Ja sam gotovo probljedio.On je auror. "Obiteljska " večera pretvorila se u kaos...
(eo ovo je kuca) inace novi post ce za....mozda za tjedan dva....komentirajte
vas Riddle
petak, 01.09.2006.
Možda je sve pogreška...?
Ne mogu u bezjaki svjet! Tamo će Voldemort učiniti toliko...zla, jer mu se tamo baš nitko ne može suprotstaviti. Ne mogu ostati u čarobnjačkom svjetu radi učenika Hogwartsa. Zvjezdani rulet će se nastaviti.
Jedini izlaz je učiniti što mi otac hoće. Ono što traži od mene. Ono što želi već dosta dugo.
Da mu se pridružim.Želim li to?
On se igra. Zna da nemam izbora. On to zna.
"Zadubljen u misli kao i uvjek" rekla je Amanda.
"Ha?" okrenuo sam se.Svi su stajali pokraj mene.
"Za tjedan dana ideš...Zar ne?" pitala me Anora.
"Da, valjda.Nemam nekog izbora."rekao sam.
"Ravnatelj misli da nije sigurno da se vratiš udomiteljima" rekao mi je Nicolas.
"On ne razumije.NIje sigurno da uopće stupim u bezjački svjet"
"Zato..." započela je Leni.
"Zato moram lagati i uvjeriti Ministarstvo da nemam veze s tim!" rekao sam i svi su zašutjeli.
"Mislili smo da nećeš morati lagati." rekla je Ozzie, nakon pauze šutnje.
"Marco, jesi li umješan?"
"Pa...malo" rekao sam."Čujem da me šalju nekim aurorima." pitao sam da promjenimo donekle temu.
"Mislim da da.Znaš li Longbottome?" pitala je Ashlee.
"Aha, one poznate aurore?"
"Pa..da, kod njih ćeš provesti zimske praznike, a za dalje...tada ce odlučiti kuda će dalje s tobom."
"Šta ti aurori žive u bezjačkom svjetu? "
"Ne,ali će e provesti zimske praznike tamo"
Nisam znao što da uopće mislim o tome. Kako će aurori primiti na 3 tjedn jednog Riddla? Po ne znam koji put osjećao sam se jadno. Osim toga nisu li aurori potrebniji u ovom svjetu, a ne u onom i to da mene čuvaju..?
Posegao sam u džepu za malom smeđom vrećicom koju sam neki dan dobio od malog zagonetnog čovjeka.Raznobojno kamenje kao da mi je cijelo vrijeme trebalo nešto reći. Uzeo sam ih u ruku i prebrojio.12.Osim veselih boja bio je tu i jedan potpuno crni kamen.Na malom pergamentu bilo je napisano nešto meni nečitljivo, ali s druge strane- You have made two mistakes.... Što je dovraga to?
p.s.Longbottomovi su vratili razum i došli iz Munga(ozdravili) -vidio sam u vašim komentarima da vam ništa nije jasno(tako i treba biti, čekajte sljedeći post), ali da vas ne zbunjuje-oni su ozdravili, ok?
subota, 19.08.2006.
Sve je drugačije...
Nervozno sam hodao hodnikom.Oduvjek sam znao što je zvjezdani rulet u čarobnjačkom svjetu.Vjerujem da znaju i ovi iz Ministarstva, ali jesu li primjetili datume?Naravno, mozda se varam,ali nemam neki lijepi osjecaj.Otac mi je odavno pokazao sto sve smrtonose vole raditi, pa i njihove igrice.Zvjezdani rulet je rulet horoskopa.Zavrte i na koji se znak okrene, sve učenike napadnu koji su u tom mjesecu rodeni.I nije bezopasno i ponavljat ce to dok sve znakove ne smjeste u bolnicu.
Pokazalo se da sam imao pravo jer je vec tri dana poslje novih 23 učenika bilo pogodeno istom kletvom a svi su bili vage.
Inace, vidim da vas zanima ja nisam vodenjak neko lav....no ne vjerujem previse ikakvom horoskopu....
Mozda smrtonose žele nesto reći, nešto dobiti. Voldemorta nisam vidio vec dosta bio je nestao jos prije 3 godine.Zvjezdanom ruletom smrtonoše nešto slave. Ako ne njegov dolazak, što onda? Voledmort i moja majka molili su me da se pridruzim vladavini tame, ali ako to i budem učinio, neću još.Volim vlast, vjerujem da je to genetski, a ako već posjedujem ogromne moći, zašto ne? Ne znači da ću raditi sve što i moj otac.Nikako.
" Oduvjek si bio buntovnik, Riddle,ali još moraš mnogo učiti."
"I paziti što mislim" rekao sam gledajući malog, niskog čovjeka sa šeširom i brkovima." A tko ste vi?" upitao sam.
"Drž' i ne zaboravi" rekao je i bacio mi malu vrećicu u ruke.Tada je nestao. U vrećici je bio pergamenti i neko kamenje.Malo, u prozirnim bojama duge.NIsam shvaćao ništa od svega toga, ali nisam razbijao glavu time. Ionako se stalno nešto neobično zbiva.
"Malfoy je sletio s metle i razbio nos" ušao je Nicolas i svlačući kaput s ruku pogledao u kamenje koje sam držao u ruci.
"Što je to?"
"Ništa." sakrio sam vrećicu u džep.
"Luni je umrla teta."
"Da? Gdje je Luna?"
"U bolničkom krilu."
Pojurio sam do kule Hogwartsa.Dumbledore me zaustavio.
"Znam da znaš što se događa." rekao je. Pokušao sam zablokirati um da mi ne može doći do misli.
"Ne, profesore nemam pojma" rekao sam i pokušao proći.
"Slušaj, Ministarstvo te želi maknuti iz Hogwartsa." rekao je i stao ispred mene.
Tada sam stao.Pogledao sam ga. "Misle da si povezan s ovim..napadima."
"Je baš, to je moj hobi.Inače volim rulet..." Prostrijelio me pogledom. Ups...
"Znaš što se događa....Zvjezdani rulet.Ministarstvo ce te maknuti iz Hogwartsa jer misle da si više nego malo povezan sa svime time.POslat će te u bezjački svjet"
"Ali ja to ne želim! I nisam povezan..." rekao sam i odjurio do bolničkog krila.
"Luna! Što je bilo?"
"Ja...pokušala sam....umrla mi je teta, jedini skrbnik..."
"Znam." rekao sam. Shavatio sam što je pokušala učiniti.Samo sto dugo šutili.Bila je još preslaba da govori.
"Mene...Ministarstvo šalje u bezjački svjet..." rekao sam par minuta poslje.
"Ne...idem i ja s tobom..." prošaptala je.
"Ma, ne možeš..."
"Posjeti su završili" rekla je neka medicinska sestra i otjerala me van.REkao sam Luni da cu doći poslje.Moram.
RAzmišljao sa i o ovome što me pitala.MOžda to ipak nije loša ideja.MIslim, sad sljede zimski praznici, ona nema skrbnika, a ja...idem u prokleti bezjači svjet zauvjek.Možda ipak mogu dokazati Ministarstvu da nisam povezan.
Primio sam vrećicu koju mi je dao mali čovječuljak jurtos.Uzeo sam pergament.Crna tinta počela se pojavljivati na njemu, a ja sam pročitao skriveni jezik smrtonoša.
Povezan si, Riddle i više nego što misliš.Mnogo toga ovisi o tebi, pa i životi sljedećeg znaka...jesi li shvatio? Mislim da si spreman.
Ruke su mi se počele tresti.Potpis T.R. bio je više nego jasan.Spreman za što?.Sada sam shvatio da sam...da je sve ovo zbog mene...MInistarstvo je bilo u pravu...Ali kako ne razumiju što će on tek učiniti ako me vrate bezjacima?
(ja,novija slika)
srijeda, 16.08.2006.
18 zagonetnih riješenja
Snjeg je bio dudblji od 20 cm,a Peeves je grudama gađao koga je stigao.Na satovima uvijek je u kutu sjedio crni čovjek,onaj iz Ministarstva.Taman kada smo se priviknuli da nas te osobe prate i istrazuju uvijek i svuda, začudo, više se ni jedan nije mogao vidjeti na hodnicima.
"Neki kažu da su odustali" šaptao je Nicolas na Čarobnim Napicima.
"Sumljam.Prije su riješili slučajeve." rekla je Irma Bell koja je sjedila ispred nas.
"Kažem vam, uzeli su godišnji,nemaju oni pojma..." rekao sam.
Kazgovoru se priključila i Leni:"I što se onda škola ipak ne zatvara?"
"Ma sumljam."
"Što je ovo? Bar? Plac?! Tišina na mom satu!" viknuo je odjednom Snape.Tada smo svi shvatili da smo ipak pre glasni.Snapova se glava okrenula u našenm pravcu
"Ne čini li vam se na je Snape malo živčan ovih dana?" zaključila je Irma.
"Pa razumljivo kad je u toku istraga"
"U kazni ste danas,svo četvero!" viknuo je i mrko me pogledao. Ne bi me stavio u kaznu da nisam ovo zadnje rekao.Ipak,on je među smrtonošama.I tako smo, protiv svoje volje, na kraju zadnjeg sata morali doći u njegov kabinet.Slagali smo njegove papire i pisali neke brojeve po njima.Snape izašao najvjerovatnije namastiti svoju kosu,ili nešto slično.
"Nestalo je tinte." rekla je Leni umaćući pero u bočicu tinte koja ne bljedi.
"Odoh ja po nju u Snapovu učionicu" rekao sam.Hodnik je bio prazan jer je nastava odavno završila.KAbinet i učionica bili su tik jedni do drugog.Pogledao sam na stol a zatim u ladicu stola."Što je ovo?” pomislio sam držeći skup papira u rukama.
'rezultati i dosadašnji zaključci obavljene istrage u čarobnjačkoj školi Hogwarts u vezi napada na 18 učenika'
Stavo sam papire pod jaknu i zgrabio tintu te potrčao prema kabinetu.
"Pogledajte ovo!" viknuo sam i pokazao im papire.Svi su pročitali naslov.
"Ukrao si to?"pitala me Irma"Otkud ti to?"
"Posudio.Iz kabineta." prolistao sam početnih par stranica. 'Grčevi u zglobovima, dosad ne viđena kletva... ' veze između žrtva:učenici Hogwartsa, isti simptomi...'
"Ništa posebno...pogledaj ovo,o svakom učeniku pomalo..."
"Zera Balowas, Nick H.Grok,Sophia Rewenslow, Denis Capnis..."čitala je Lana.
"Pogledaj..." rekao sam tihim glasom."ovo.."
"Marco što ti je?" upitala se Leni.
"Pogledaj datume rođenja..." rekao sam opet tiho.
"Ne razumijem, pa što?"
"Ne vidite? Pa svi su Vodenjaci!"
"Gle stvarno...ali kakve to veze ima? Nigdje ne piše..."
Nasljedila je stanka.
"...netko igra zvjezdani rulet..."
"Što je to?" upitala me Irma.
"Ne razumijete?"
nastavit ce se...ocu komentare!i mozda vam je post nerazumljiv, ali shvatit cete sve u sljedecem postu.
petak, 11.08.2006.
18 zagonetnih slučajeva
Probudio sam se kasno, mnogo nakon podneva i propustio prva 3 sata.Ma krasno...Obukao sam se i raščupan došao pred sljedeći sat, Proricanje.
"Dobro,zar nisi vidio da sam ostao spavati? Zasto me nisi probudio?" upitao sam Nicolasa koji je, kao i ostali čekao ispred učionice.
"Misliš da nisam probao?Spavaš ko top.Osim toga, ovo jutro je puno događaja, nisam mogao propustiti objašnjenje našeg dragog ravnatelja" primjetio sam nemir u njegovom glasu.
"O čemu pričaš?"
"Ti neznaš?Ah da,nismo imali prva tri sata jer se dogodilo nešto neviđeno,kako kažu,potresno."
"Lijepa vijest, nisam propustio prva 3 sata"
"Daj se skockaj Marco! 18 osoba je u bolnici u Sv.Mungu!"
"Molim?"
"Neznam zašto, priča se da su u velikim grčevima,18 učenika Hogwartsa, profesori su svi u šoku, a izgleda da ce doći i neki istražitelji slučaja čak će nam na nastavi biti neki tipovi iz Ministarstva Magije, tipa onaj tamo" rekao je i pokazao na čovjeka u crnoj kuti s neobičnim šeširom.Sve mi je bilo nejasno.Prišla mi je Luna.
"čuo si?" rekla je.
"Aha.Je li riječ o nekoj čaroliji?"
"Ne znam, ne znaju..." rekla je.Imala je uzrujan glas, kao da je bila na rubu plača.
"Poznavala si nekoga od njih?"
"Da..." rekla je nakon male stanke.Tada je doletjela profesorica iz Proricanja sva shrvana i rekla da je sat odgođen. Pogledao sam prema prozoru.Male pahuljice snjega počele su prekrivati vrt. Bjela boja prekrila je sve borove u vrtu Hogwartsa. Žurba i nemir uhvatila je gotovo svakoga na hodnicima. Luna je sa prijateljicama produžila prema spavaonici.
"Spomenuo si objašnjenje ravnatelja, no, kakvo objašnjenje?" upitao sam Nikolasa koji je promatrao maglu na staklu prozora.
"Rekao je mnogo toga, najvažnije je to da će možda, ukoliko se ponovi ili ako se ne riješi sve, škola biti zatvorena nakon zimskih praznika..."
nastavlja se...
LJUDI,HEHEHEHE EVO VRATIH SE JA S MORA I PISAT CU POSTOVE,A OD VAS OCU PUNO KOMENTARA...HEHEHE...budite tako zli pa komentirajte....i recite dal oćete da ponekad ubacim neku slikicu u box? ak mi se bude dalo stavit cu, hehe
Vaš Riddle
subota, 08.07.2006.
Novi dar
Sjedim preko puta ravnatelja u crvenoj fotelji.Dumbledore namjesta naocale dok ja pogledom prelazim sve portrete ravnatelja na zidu.Tada se zagledam u Dumbledora.
"Ti znas da sam ja star covjek...pa molim te nemoj to raditi." rekao je ozbiljnim glasom.
"Sto to?"
"Dobro ti znas.Prestani, Riddle."rekao je.'Ulazis' mi u um i citas misli."
"A to....Da, jucer sam primjtio da to mogu...."
"Znas citati misli jer je u tome bio strucnjak tvoj otac"
"Znam." rekao sam.Stvarno sam jucer otkrio da kad pricam s nekim mogu saznati i sto misli.Mali jezivo ali korisno.Nisam jos vjest, ali to je bas ludo.Nitko mi ne moze lagati.
"Zasto mislis da bih ti lagao?" upitao me iznenadno ravnatelj.Procitao mi je misli...i on to moze....?
"Molim?"upitao sam.
"Da, i ja to mogu.Rijetki veliki carobnjaci to mogu.O tome sam htjeo s tobom razgovarati."
Pogledao sam ga u cudu.
"Ministarsvo smatra da ste prevelika prijetnja i da se ne isplati riskirati."
"Moolim?" o cemu vi pricate?
"Gledajte....ne samo da ste RIddle, jos ste veliki carobnjak...Ako se dogodi..."
"Da prijedem na stranu zla?"
"Da...a jos ste kazem, izvrsni u svim carolijama, ne bi bilo cudno da vas Voldemort pozove...k tome ste i njegova krv" rekao je.Pozorno sam slušao kada je tišinu prekinulo nečiji nagli ulazak u kabinet.Ušao je visok čovjek u smješnom kaputu s nervoznim izrazom lica.
"Imate minutu?" rekao je našto se Dumbledore ustao i rekao mi"Marco, nastavit ćemo kasnije."
Izišao sam totalno zbunjen.Ministarstvo misli da sam prijetnja?Hodnik je većinom pust, danas nema nastave.
"Sutra je utakmica, nemoj zaboraviti samo javljam..."rekla je Irma Bell, igra u Slytherinskoj metlobojskoj ekipi.
"O, bok.Ne...neću zaboravit."
"Problemi?" upitala me primjetivši nemir u mom glasu.
"Ne...Nema veze..."
"Dobro.Vidimo se onda sutra..."rekla je.
Baš i nisam neke volje.Idem spavat...
p.s.i ljudi zao mi je sto vam nisam javio za ovaj post i sto nikome vise ne komentiram jer sam na moru a tu vrlo rijetko dolazim do kompa.Kad se vratim za tjedan dana cu komentirat....pozdrav Luni
srijeda, 05.07.2006.
Upoznavanja...
"Prizivaš svoje slugice vilenjake, a? A Riddle?" viknuo je luđak iz Starih Runa gađajući me kišobranom.Eh...rofesori su se smirili, a tada su stigli i učenici kojima su vrijerovatno dotada branili pristup.
"Što se bilo dogodilo?" upitivali su nas sa svih strana, a Luna i Morgana su doslovno dijelile autograme.Nicolas se samo cerio.
"Leni?" upitao sam curu do profesorice.Nju sam otprije jako dobro poznavao.Njezina obitelj i ona puni su tajna.Svi su redom smrtonoše, a Leni skriva da joj je Malfoy brat.Sretao sam je na sastancima s smrtonošama.
"Nemoguće...Marco?" rekla je.
"Bok! Kako si?"
"Super.Nisam imala pojma da si u Hogwartsu!To je odlična vijest.Pozdravi tatu."
"Ne, mislim da neću" rekao sam te smo se nasmijali.
"Čuj, ti si stvarno jednina osoba koja zaista zna...sve" rekla je šaptom.
"Šutjet ću." rekao sam.Tada je došla Ashlee."Ej, MArco.Čujem da ste imali problema s vilenjacima?"
"I još kakvih..."
"Bok, ja sam Amanda Harison..." rekla je cura do Ashlee.Pa svaki dan upoznajem brdo cura hehe....
"Bok, ja Marco.Ti si nova učenica, zar ne?"
"Aha..nedavno sam stigla..."
"Ja Anira, ovo je Dante"rekle su dvije cure do njih.
"Bok..."
Tada je prišla profesorica McGonagall(čitaj:the witch)
"Pedeset bodova manje Slytherenima zbog ovoga, Riddle.Nije li slučajnoost što ste baš vi bili oteti?" rekla je sa onim svojim smješnim izrazom lica s podignutom obrvom.
"Aha...moja mala vojskica vilenjaci.Upravo sam im naredio da vam ukradu šešir..." rekaos am sebi u bradu, ali me čula.
"Povjerovat cu da je ovo bila samo slučajnost" rekla je i otišla.
Uto je dotrčala Luna i s leđa objesila mi se oko vrata.
I je li sve prošlo ok?"
"Je.Da nisi pozvala pomoć optužili bi me za veleizdaju"rekaosam sa smješkom.
"Misliš li da će se vratiti?Mislim, po svog Gospodara..." rekla je Luna.
"Eh...možda ovoga puta nalete na pravoga" rekla je Morgana koja je došla do nas.
""Stvarno mi je žao...mislim, što sam vas uvalio u ovo." rekao sam.
"Ma daj...nisi ti kriv" rekla je Luna.
"Riddle, u moj kabinet kad stignemo" rekao je Dumbledore ljutim glasom.Dobro....izgleda da je nešto bijesan...
"Osim toga bilo je baš fora" rekao je Nicolas.POkret za daljnjim penjanjem se zaustavio.Vraćamo se u Hogwarts. Izgleda da je profesorima dosta šokova za danas.A jadni...
I Luna i ja smo prohodali.Ona je stvarn super cura.Sve je super osim jednog:vraćajući se, opet sam čuo glas u glavi...glas malih vilenjaka
'Ridddle...čekaj nas...jednom cemo se vratiti'
ponedjeljak, 03.07.2006.
Vuyus Espision
"Izdao si nas...no vratio si se...ima li nade Gospodaru?" rekao je glavni vilenjak gledajući u mene. Šutio sam dok je Nicolas potajno odvezao Lunu te su Morgana i Nicolas zaklanjali vilenjacima pogled na Lunu. Morali su svi totalno odvratiti pažnju s "zarobljenicima" i prestati gledati u njih da bi luna mogla otići po pomoć. Nicolas mi je dao znak da nešto poduzmem...ali i da Luna uspije pobjeći hoće li naći put kroz ovu šumu?
"Ahm...hm...narode moj!" započeo sam.Nicolas me pogledo u čudu.No, to je djelovalo. Svi su se vilenjjaci ovdje okupili da čuju moj govor, a Luna je brzo i tiho otrčala po pomoć. Na licu glavnoga vilenjaka pojavio se osmjeh. Ne, ja ovo ne mogu...ne mogu glumiti Voldemorta...
Sjeto sam se mnogih razgovora sa smrtonošama: ti si kao on...isti ste...vidjet ćeš, samo ti to još ne znaš...
Luna je otišla.Trebala nam je pomoć.Vilenjaci stvarno gube strpljenje samnom.A tko ne bi?
"Ja nisam vaš Gospodar!" rekao sam.Tada su se naljutili i počeli međusobno raspravljati i vikati. Nije prošlo dugo dok nismo ugledali nekakve zrake u zraku.Pomoć je stigla.Proesori su zastali. Dumbledore je doslovno sam stupio do nas. Prostrijelio me pogledom, a zatim spazio Nicolasa i Morganu.
"Pustite ih!" viknuo je uperenim štapićem u glavnoga vilenjaka.Bio je ljut, nikada ga nisam takvoga vidio.Profesori su sa sigurne udajenost promatrali što se događa.
"Mogu vas Vuyusom rastjerati.to znate..." rekao je. Vuyus je rijetka teška drevna čarolija protiv crne magije.
"Gospodar je obećao i to mora izvršiti" rekao je i pokazivao na mene."A ni niste dovoljno jaki, samo ste jedan, da nas time rastjerate"
"O ja mogu dosta toga" rekao je Dumbledore našto je uperio štapić u nebo.
"Zašto ostali ne dođu?" pitao sam Dumbledora pokazujući na profesore.Teško da će sam rastjerati toliko vilenjaka.
"Zato što ne znaju izvesti Vuyus, Riddle, zažmiri i bježi ova čarolija omamljuje svakoga crne magije"
"Mislite...da sam ih ja pozvao? Da sam im ja Gospodar? Ne..ja nemam veze s crnom magijom"
"Ali ona ima veze s tobom...čim si Riddle" rekao je i ponovno podigao štapić.
"Vuyus Espision!" viknuo je i velika zraka ljubičaste svjetlosti zasjala je iz njegova štapića. Vilenjaci su se počeli primati za oči i ljuljati našto su jednostavno morali pobjeći.No, velik dio vilenjaa nije odlazio.Zraka nije bila dovoljno velika za sve.Tada se nisam ni najmanje dobro osjećao.Velik dio mene želo se maknuti.Pobjeći.Znači istina je.Ja sam...povezan s crnom magijom.
Podigao sam štapiću nebo i zavikao"Vuyus Espision!" našto je nastala druga zraka svjetlosti.Dumbledore me začudeno pogledao.Nije mogao vjerovati.
Naučio sam tu čaroliju još kao klinac.No prvi puta sam je ispravno izveo.Začuo sam znakove čudenja profesora.Moja je zraka dakako bila znatno manja, no pomogla je.
"Znači niste na njihovoj strani?" pitamo me iznnadeno dumbledore.
"Nisam" , no nisam ni na vašoj,pomislio sam.Svaki dio tijela strahovito boljeo.Oči su me pekle i glava pucala.No nisam pobjegao.Zadnje sto sam čuo bilo je Dumbledorovo "uspjeli smo!"...
subota, 01.07.2006.
"Gospodar se vratio"
Parselski koji sam čuo nije običan, znao sam da ne čujem zmije nego Qusyu vilenjake.Kada mi se glas u glavi smirio Luna i ja ustali smo na noge i pridruzili se Nicolasu i Morgani.Nas četvero stajalo je u malome krugu s ispruženim štapićima, bili smo totalno preplašeni, jer takav prizor još nismo vidjeli.
Ubiti, gađali smo ih svim i svačim,njima kao da to nije smetalo,samo su se još više približavali.Imali su sjejne crne dugačke panđevelike uši crni plašt crvene oči, velike rogove,velika sjejna krila no nisu bili višlji od metar i dvadeset.
Tada su svi digli ruke i počeli pjevati neku pjesmu.Svi smo pali na tlo i kao da nas je obuzela neka sila, nismo se opirali dok su nas je četa tih malih odvela duboko u šumu, u totaln mrak s malo svjetla njihovih baklji.Zvuk bubnjeva bio je sve jači.To je bila čitava jazbina, gradić (selo?) tih malih zlih vilenjaka.Shvatili smo da smo vezani jakom, debelom paučinom.Totalno nepokretni, bili smo ispred najvećeg od tih vilenjaka vjerovatno gavnog.
"Riddle ovdje?Riddle...." rekao je hrapavim glasom glavni vilenjak pljunuvši na pod ispred kojeg su nas ostavili da ležimo zamotani."Odvežite ga" rekao je vilenjak našto su me dvojica grubo primila i odvezala.
"Gospodar se vratio..."započeo je vilenjak gledavši u mene.
"Nije on! On nije Voldemort!" rekla je Luna našto ju je jedan od vilenjaka pogodio čarolijom.
"Pustite nas!" rekao sam.
"Ima li nade, Gospodaru?"
"Ja nisam...taj za kojeg vi mislite"
"Osjećamo prisutnost Gospodara, njegovu krv, mi ne vidimo kao vi.Mi osjećamo"
"Fulali ste generaciju" rekla je Morgna našto su i nju pogodili čarolijom.
"Što hoćete?" upitao sam.
"Nadu...i ono što si nam obećao"
"Prvo pustite njih, pa mene, pa onda o tome čavrljajte s mojim starim" rekao sam jer mi je prekipilo.
Sljedio je blag udarac boli u trbuh.Nisu slabi ovi vilenjaci,gotovi smo.Kako da nas primjete kroz ovu gustu šumu?Kako da pobjegnemo i bili se znali vratiti?
"Ponašajte se bolje s Gospodarom"rekao je glavni vilenjak dvojici manjih koji su me pogodili čarolijom" vrato se..."rekao je.
petak, 30.06.2006.
"vilenjaci napadaju samo kad su izazvani ili ako imaju namjeru"
Profesori su ostali zbunjeni i zabrinuti (kao i vecina ucenika) kada se odjednom, kroz grmlje culo pomalo jezivo vilenjacko udaranje bubnjeva.
"Nesto slave?" pitao je Nicolas koji je odmah u ritmu poceo i pjevusiti.
"Oprostite,ali je li ovo...uobicajno?" tiho je pitala McGonall onog ludaka iz Starih Runa(profesora) koji je bio na pocetku kolone.
"Ne bas...Vilenjaci crne magije obicno su tihi i sakrivaju se"rekao je.
Buduci da smo Nicolas i ja morali hodati tik do njih, culi smo taj razgovor.
Put je zaista dug.
"I kako ti je onda u Hogwartsu, Marco?" pitala me Luna.
"Dobro...zaista neobicno...ali zabavno!"rekao sam. Bubnjevi nisu prestajali,slabo samo se culi.
"Ja sam Morgana." reka je cura do Lune,imala je crnu kosu i velik osmjeh.Mislim da sam je vec negdje upoznao...u Norveskoj?Bas kada smo htjeli zapoceti razgovor pocela me jako boliti glava te mi se vrtilo.
"Jesi li dobro?" pitali su Nicolas,Luna i Morgana u isto vrijeme.
"Jesam samo...."
'....Riddle......Riddle....'
"Cujete li..."rekao sam.
"Ne cujemo nista" rekao je Nicolas"osim ovih groznih bubnjeva"
'bum....bum....bum....Riddle...'
Glas u mojoj glavi nije zasutio.
'Riddle.....' taj jezivi glas me izludivao.Ja to cujem parselski?
"Daj sjedni na kamen i napij se vode,"rekla je Luna i pruzila mi vodu.To mi je pomoglo.Nas cetvero smo stali, te malo zaostali za kolonom.Srecom, profesori su bili toliko udubljeni u svoje razgovore te raspravljanja o bubnjevima i vilenjacima da nisu primjetili da smo daleko iza.
'....riddle....ovdje....'
Vrtillo mi se u glavi.Odjednom su nam trnci prosli tijelom.Zacuo sam vrisak Lune i Morgane.Glas je zasutio.Dolazio sam k sebi, s slika oko mene nije vise bila mutna.Tisuce crvenih,malih ociju iz grmlja bilo je gledalo u nas.Morgana i Nicolas stajali su ispred lune i mene drzeci stapice.Vilenjaci su stvarali tocno do nas, sa svih strana, crni i jezivi.
četvrtak, 29.06.2006.
budite tako zli pa rijesite quiz.Tamo u box-u skroz na dnu.Kliknite na to pa na take this quiz.Sretno.Surta stize novi post
Vas Riddle
penji se....
Umoran sam sisao na dorucak.Jos mi nije bilo jasno o kakvom se izletu radi.
"Nemam pojma, pitaj Lunu."
"Koga?"pitao sam.Tada je pokazao na curu plave kose koja je sjedila za Gryfindorskim stolom.Nju sam vec prije upoznao,prije nego sto sam krenuo u Hogwarts.Njezini roditelji dozivjeli su istu sudbinu kao i Potterovi.Luna Pandora Sanquina Snape.Da, Snape joj je stric.
"Nisam znao da je ona takoder u Hogwartsu"rekao sam.
"To je zato sto ti nikad nista neznas" rekao je zvacuci kruh.
"Dobro, idem saznati o emu se radi."rekao sam.
***
Tako smo mi svi sa gotovo svim profesorima krenuli iz Hogwartsa.Neki cjelodnevni izlet.Rijetko.IZlet ko zna nekoj planini tamo da nesto naucimo.Penjemo se vec sat vremena, planinarimo.Malfoy zanovjeta da ne moze dalje, svi su ponjeli boce vode, no pogled na planinu ispred nas nije nimalo ohrabrio.Dobro se malo maknuti iz skole.Osim toga, zanimljivo je promatrati 4 profesora kako se penju.Hehe.
"Ovdje cemo malo stati da se odmorimo,"rekla je profesorica McGonagall.Nalazili smo se okruzeni stablima s nekom, pomalo srebrnastom korom.Sjeo sam na zidic do bunara.
"Da vam malo pojasnimo, ovo je Qusyu planina,kao i bunar, Riddleu! rekla je profesorica McGonagall, naglasivsi zadnje rijeci jer je htjela dati do znanja da ne smijem sjediti na tom bunaru.Ustao sam se.
"To znaci da je ova planina na neki nacin ukleta" rekla je nasto su pola cura vrisnule.Ja sam se samo nasmijao, blagim smjeskom, nasto me onaj ludak iz Starih Runa poceo tuci svojim kisobranom.
"Ukleto se tebi svida a? a Riddle,taj smjesak, taj...." ponavljao je.Jadan covjek....Nakon sto se smirio samo me bijesno promatrao.E bas je tip puknut, smjesno ga je gledat.
"Hmm....da nastavim,nije opasna,no ne izazivajte vilenjake, mogu vas napasti, jer to nisu...obicni vilenjaci,to su vilenjaci crne magije,a i cijela planina dise negativnom energijom sto je za neke posebo opasno" rekla je McGonagall pogledavsi na mene.A zato su me profesori stalno dzali na oku pri penjanju da nebi odjednom poludio?Napao i sve unistio? To je divno za znati.Zasto su nas uopce tu doveli i sto cemo to "nauciti i vidjeti" na vrhu planine?E bas cudno....
srijeda, 28.06.2006.
izlet?
Iskreno ni ja baš ne volim Malfoya,malo je bebast i neke me njegove "fore" živciraju.Bolji mi je Nicolas, pametni tip, "aktivnog duha" kao i ja, slični smo.E, danas smo pobjedili na utakmici.Mali Potter ustvari uopće nije tako loš-dobro igra,no nije bolji.Hehe a jesam zloćest...Što se tiče cura tak, neke su mi simpatične i mnogima se sviđam, ali tek sam novi.Živciraju me i ovi profesori...Npr. onaj tip iz Starih Runa dobro me izvrijeđao samo zbog prezimena, iz čistog mira.Tada sam mu objasnio da nije za to, da glupi i osuđuje poput sudca, našto me čak i opsovao, te sam izašao van.E....Nicolas se samo smije, nikad ako nije izazvan se ne svađa ali je fakat pametna glavica.Mudro suti dok se ja prepirem...Znate zadaću iz proricanja? Otkriti način na koji ćemo umrijeti-pa toj ženi fali par dasaka u glavi!!!
"O čemu razmišljaš Marco?" pitao me Nicolas.
"Cijelom ovom uređenju" rekao sam sjedeći, ne dižući pogled s poda.
"Jednostavno ne podnosim da me odmah svrstavaju pod...Voldemorta 2!"dodao sam.
"Ti si talentiran za sve te magije...tko ne bi bio začuđen? Usput, sutra idemo na neki izlet...učenici i profesori.Znaš?"
"Ma kako da ne...kakav izlet?"
zaao
Ja sam Marco.Idem u Hogwarts i to.Nisam bas tako zao kao sto ljudi misle kada mi cuju prezime (riddle) ali osim gena nemam nista s Voldemortom.Ustvari ga nikad nisam ni upoznao...no zaista smo slicni.Po ponasanju i to,no ja ne namjeravam ubiti svakoga na putu... Slytherin sam sam, a profesori me uvijek prate i cudno gledaju kao i ucenici.Nov sam u Hogwartsu, iako mi je 15 god. nisam prije isao u carobljacku skolu.Nisu me sa 15 godina bas mogli poslati u prvu godinu, a buduci da sam ja pokazao i vise od velikog znanja (uspio sam izvesti carolije koje ni profesori ne znaju, a kad sam avadrom kedavrom namjeravao ubiti musicu, njih 30 se bacilo na mene) stavili su me na godinu na kojoj bih trebao biti.Profesori se nimalo ne osjecaju ugodno kad sam u blizini, ipak nije lijepo svakog dana gledati sina Gospodara tame koji je ucinio toliko zla.Imam osjecaj da me ona glupaca McGonagall zeli svakog casa napasti, jednostavno zna da ju mrzim...ah sta ces....ko i onog potterovca kojeg samo pogledam na hodniku da se usere kao mala beba.I naljuti, ipak mu je Voldemort ubio roditelje, ima pravo, no sta mene tu vreba?A tek ona Hermiona...No tu ima i dobrih ljudi, tak...Poznajem smrtonose, s nekima sam stvarno super.Ma svi u Slytherenu su zakon.Moram ic na Carobne napitke, vidimo se...ako prezivite....
